Školsko dvorište je definirano drvenom platformom koja je perforirana otvorima gdje su zasađena stabla. Za razliku od školskog dvorišta školski vrt ima intimniji karakter, unutar šljunkom definiranog obuhvata postavljene su kružne klupe za sjedenje i odmor te zasađeno visoko zelenilo.

Funkcionalna dispozicija prostora školske sportske dvorane, ali i projektantska koncepcija  određena je bočnom postavom komunikacija, te smještajem dvodjelne dvorane na katu, dvorane za korektivnu gimnastiku u suterenu, a svih pretećih prostorija na razini prizemlja. Na taj način je postignuto komprimiranje volumena dvorane kako ne bi zauzela veliku površinu na parceli, ali omogućeno je i uzbudljivo funkcionalno i prostorno preplitanje dviju dvorana.

Posljedično nastaje i cijeli spektar prostornih i svjetlosnih doživljaja – od polukopane i zenitalno osvjetljene dvorane u suterenu do dvorane koja lebdi na katu.

Obje dvorane kao i ulazna etaža sa svim pratećim prostorima su povezane bočnim komunikacijama smještenim u duljini pročelja što rezultira i specifičnom arhitektonskom promenadom koja se penje od suterena do razine galerija iznad tribina. Istovremeno je ostvaren čisti volumen dvorane, koji će  jednostavno dobiti fasadnu opnu difuznog karaktera koja propušta dovoljnu koičinu dnevnog svjetla.