Novi dječji vrtić projektiran je kontekstu pregrađa koje postaje sve poželjnije mjesto stanovanja za mlade obitelji. Dojučerašnja gradska periferija raste do mjerila srednje velikih gradova kao što je to primjer na rubovima Zagreba. Građevina dječjeg vrtića oblikom se prilagođava granicama obuhvata i poštujući zadatkom određene građevinske pravce stvara blagu, zakrivljenu i djelomično razvedenu formu ozelenjenog brežuljka.
Na taj način prirodni teren prelazi na zgradu vrtića, a sama zgrada vrtića postaje produžetak prirodnog terena i vegetacije.
Međusobno se integriraju i prožimaju prostorno-ambijentalne dimenzije arhitekture vrtića i funkcionalne karakteristike prirodnog terena na kojem se vrtrić nalazi.