Stara gimnazija je reprezentativna građevina velikih gabarita, ekstrovertirane i samodostatne arhitekture, naizgled gotovo nemoguća za dogradnju. Osnovno projektantsko pitanje postaje način dogradnje. Projektirana ekstenzija škole je izduženih gabarita te zatvara prostor dvorišta između stare i nove zgrade.
Prsten dvije nove komunikacijske vertikale u dograđenom dijelu gimnazije omogućuju vezu škole sa svim novim sadržajima (dvorana, PVN, dvorište). Postojeći princip hodnika u staroj školi koji na jugu izbija na vanjsko pročelje dok se u sjevernim kracima uvlači na suprotnu stranu (dvorište) primjenjen je i u projektu nadogradnje - na taj je način formiran komunikacijski prsten na koji su vezane učionice, te koji se u smjeru sjever-jug otvara prema atriju dok je u smjeru istok-zapad otvoren prema perivoju i školskoj dvorani.