Kuća FN, Zagreb
Tekst: Maroje Mrduljaš
Kuća FN Ivana Galića u Mikulićima u Zagrebu primjer je stambene arhitekture koja na uspješan način objedinjuje teme zajedničkog stanovanja i obiteljske kuće. Ta osjetljiva tema jedna je od vodećih odrednica stanogradnje višeg standarda u predgrađima hrvatskih gradova, naročito u Zagrebu. Na žalost, većina gradnje objedinjene pod u stručnim krugovima već zloglasnim terminom „urbane vile“ ne nudi pravu arhitekturu, a da pri tome i bitno narušava morfologiju izgrađenog okoliša.
Ivan Galić je tom problemu pristupio racionalno, nastojeći zadovoljiti investicijske tržišne zahtjeve gradnje za nepoznatog korisnika, a da je pri tome kroz inventivnu koncepciju kuće ostvario visoku arhitektonsku, ali i stambenu kvalitetu.
Kuća se sastoji od 5 stambenih jedinica objedinjenih zajedničkim ulaznim prostorom. Jedna stambena jedinica se proteže kroz „lebdeće“ povišeno prizemlje zgrade, dok su druge tri jedinice nalaze u zasebnim mini-tornjevima visine dvije, odnosno tri etaže. Peta i najmanja stambena jedinica se nalazi ispod srednjeg tornja s kojim se može povezati u veću cjelinu.
Osnovna koncepcija stanova u tornjevima jest jednostavna: u nižoj, ulaznoj etaži je postavljen trakt sa spavaćim sobama i kupaonicama, dok su više etaže iskorištene za atraktivne, dvostrano orijentirane dnevne boravke sa kuhinjom i blagovaonicom slobodnog tlocrta. Frontalne strane stanova su potpuno ostakljene i iskorištavaju razmjerno povoljni smještaj na obronku brežuljka kako bi se ostvarili lijepi pogledi prema pitoresknoj okolici i Zagrebu. Svi stanovi imaju loggie ili prostrane terase pri čemu je zadržana njihova intimnost i zaštićenost od susjeda.
Arhitektonska koncepcija je utemeljena u nastojanju da se kroz što jednostavnija gradbena sredstva i prostorna rješenja postigne maksimalna stambena kvaliteta, dakle arhitekt se usmjerio na optimizaciju uloženog i dobivenog. Iz tog razloga su i detalji kuće jednostavni, a njena zanimljiva i dinamična kompozicija argumentirana je pragmatičnim rješenjima i odnosom prema topografiji. Pojavnost kuće je istovremeno jednostavna i specifična te u prigradski ambijent unosi urbani identitet. Gustoća izgrađenosti također više pripada gradskom nego ruralnom ambijentu, no Galić tom gustoćom uspijeva ovladati na prikladan način, formirajući sklop koji poštuje koridor ulice i javnog prostora s jedne strane, te prirodnu strminu i voćnjak s druge.
U konačnici, kuća FN pokazuje kako je unutar svih tehničkih, ekonomskih i urbanističkih datosti i ograničenja moguće postići i arhitektonsku i stambenu kvalitetu koja će biti i tržišno atraktivna. U tom smislu, Galić je na razini projektne metode ponudio model koji je u kritičkoj poziciji prema većini recentne gradnje u Hrvatskoj.
Kuća FN nagrađena je nagradama «Drago Galić» za najbolju stambenu građevinu u 2007 godini. Nacionalnom nagradom CEMEX 2008–1. nagrada za najbolju stambenu građevinu u Hrvatskoj, International Building Award CEMEX 2008–2. nagrada za najbolju stambenu građevinu u konkurenciji 30-ak država svijeta. Osim toga osvojila je i nacionalnu nominaciju za najvažniju europsku nagradu Mies van der Rohe award 2009. te nacionalnu nominaciju za nagradu Piranesi.