Ekonomske kalkulacije ne poznaju javni prostor već samo javne potrebe. Danas teško definiramo - planiramo javni prostor; zelenilo nije javni prostor; klupe, igrališta, sadržaji koji iniciraju susret i razmjene informacija, stvaraju parkove ‘javnim’; obilaznica nije javni prostor. Čekanje, čitanje, zaustavljanje, susteti, razgovori, hranjenje, odmaranje, kupovanje, dodaju prometnicama karakteristike javnog prostora. Potrebno je iskoristiti postojeće posebnosti lokacija kako bi se aktivno uključile u stvaranje novih urbanih inputa. 

Omogućiti pristup pješacima i biciklistima, te planirati infrastrukturni support kako bi lokacije mogle zadovoljiti najraznovrsnije programe (od turističkorekreacijskih do kulturnih) kako bi obilaženje postalo susretanje. Kada je izgrađena zagrebačka obilaznica godinama je trebala biti samo obilaznica  bez doticaja s gradom. Izgradnjom čvorova (priključaka na obilaznicu) određeni su novi magneti za privlačenje grada koji već izlazi na obilaznicu. 

Slika grada nastaje na procjepima (rezovima) - mjestima koja predstavljaju granice koje objedinjuju i koja mogu svojim magnetom sakupiti razbacano mnoštvo djelića koji čine grad. Prvi takav element je Medvednica, ona reže nebo od savske doline. To je i savska brazda s mostovima - pruga koja je prosijala grad...Jedan od tih elemenata može postati i zagrebačka obilaznica ali njoj nedostaje grad, ili barem informacije o gradu, ili barem...